Molitva
Rastko, zoro sa istoka,
nado i zastupniče kod boga,
plemenita lozo, dušo srpska,
isposniče, oče.
Pomozi narodu svom
molim ti se Savo posvećeni.
Tebi koji si u ognju otišao na nebo
koji si prvi od Srba otvorio vrata raja i tamo ugledao,
Isusa Nzarećanina,
sina Marijina,
molim ti se pomozi da opet budemo ljudi,
i narod božiji,
jer grdno smo se napatili, i mnogo dasmo
zbog toga što ostasmo na tvome putu,
i što nikom , do bogu,klečati ne htjesmo
pobiše nas, poklaše i jame pobacaše,
raseliše nas i oteše nam zemlje naše,
čak i tvoje Zahumlje htjedoše..al ne dasmo,
i to smo krvlju platili.
Kosovo raspeto arnauti oteše,
vinograde Nemanjine isijekošE
Milutinove crkve poharaše, opoganiše porušiše
Dušanovu prestonicu , davno braća nebraća oteše,
al ni oni od tog vajde ne vidješe, i kod njih se,
arnaut raspilio .
Srbija je oče, pustom tugom okovana,
na tri dijela jadna podijenjena, sve zbog velikaša naših,
koji bože me oprosti...mrze svoj narod!
ovde više ni crkveno zvono ne zvoni više onako veselo,
mjesto slavlja ,smrt najavljuje,
crkve su pune, narod se moli pa onda čim izađe,
psuje i bogoradi!!.
Hteo bi svako da sjedi na dvije stolice,
da se ni bogu , ni đavlu ne zamjere
a ti si nas učio da tako ne može.
Oni koji su se tvojom haljinom ogrnuli,
i tvoju kamilavku stavili na glavu,
zaboravili su tvoj amanet,postali su pravi fariseji,
i mnogo su gordi..i nadmeni.
A onaj što sjedi na tvom tronu, rekao bih mnogo toga,
al neću..jer ti bolje znaš od mene, šta je u njegovom srcu.
Književnici naši ne pišu više o bogu
postali su pijanice i razvratnici i bogohulnici,
sve se to izopačilo.Ima ih i dobrih, ti znaš koji su.
LJudi naši više nisu muževi, već nesposobnjakovići, kukavice i ženetine,
nesposobni da budu pravi domaćini.Na žene svoje nasrću i biju,
snagu mušku sramote i brukaju,
čast svojih kćeri više ne brane i čuvaju,
sinove svoje jede', i razdražuju.
Naše žene nisu više majke i supruge, nego zmije šarene,
u muške se haljine obukle..kose svoje ostrigle.Djecu svoju,
u utrobi,,nerođenu ubijaju,
više im ne može niko ništa,stida ni srama nemaju.
Ima ih i dobrih, da nije njih vrata tvojih hramova bila bi zaključana,
post nebi imao ko odpostiti,
djecu same podižu,
udovice..obraz svoj čuvaju,
ti znaš da je to tako.
Nek ostane žito. Kukolj će sam , u svom grijehu sagorjeti.
Za djecu našu srbsku najviše te molim, zauzmi se kod boga zanjih,
molim ti se oče, i omladinu našu da bog sačuva, jer oni su dobri,
bolji i nisu mogli biti,
oni tvoje ime najviše spominju i puni su ih hramovi naši,
,djecu našu i omladinu da bog pogleda, i put im prosvijetli,
jer oni odlaze u maglu,na raskršće sa stotinu staza,
pomozi im da krenu pravom, koja u život vodi,
zauzmi se za njih kod gospoda našeg,
Isusa Nazarećanina, sina Marijina, i prvjenca božijeg.
Molim ti se oče Savo.
AMIN.
Predrag Babić
